in and off

ponedjeljak, 19.11.2007.

povodom mokrog snijega

Iako su svi snjegovi ovoga svijeta mokri snjegovi
uvazite mogucnost da je ipak moj snijeg bio mokriji snijeg od bilo kojeg snijega do tada.
Zasto?
Zato jer sam te veceri hodala dugo vremena od jednog djela nekog dalekog malo napucenijeg mjesta do drugog s nevjerojatnim entuzijazmom i uzbuđenošću onime sto ce se tek dogoditi. Nije se trebalo dogoditi nista posebno, ali znate ona uzbuđenja kada jednostavno idete od jednog mjesta prema drugome i po putu upadate u razna sanjarenja o naprosto bilocemu jer ste sami sa sobom pa dopustate podsvijesti ili sto li je vec to da stvara svoje paucine. Ti momenti su zaista jedni od najcudnijih momenata koje mogu zamisliti. Zar mozak kada je zaokupljen nicime zbilja nema pametnijeg posla nego stvarati situacije u kojima bi se zelio nalaziti i voditi ih na nacin na koji bi on zelio da se razviju. I svjestan je potom da se nikada nece naci u tocno takvoj situaciji i da se situacija nikad nece razviti u tome smjeru. To je dosta slicno bilo kojim zeljama koje smo ikada zeljeli. Nase zelje nikada ne ukljucuju tocno jednu stvar ili pojam izdvojenu iz svoga konteksta, osim u nekim izvanrednim situacijama naravno, vec su uvijek zanimljiva sastavina idilicne, socne ili u tome trenutku na bilo koji nacin pozeljne atmosfere. Dakle hrpa slika koje se krecu jedna za drugom kao u filmu u pozeljnom smjeru i cine da se mi kao glavni subjekt ili nuzan za temu objekt osijecamo posebno.. (ovisno od cega vec taj mozak pati). Dali ikada upadnemo u takve situacije kakve ih nas mozak stvara? Nikada u potpunosti. Uvjek je tu previse ili premalo vremena sto nam smeta, neugoda koja je dosla niotkud i tkoznazasto i slicne sitnice koje pokvare uzviseni trenutak i od njega ucine samo - stvarnost.
Svatko ce priznati da se niti jedan trenutak koji je zamisljao nije ostvario tocno onako kako je bio zamisljen. Mozak premalo moze biti kreativan koliko kaoticnost nase licnosti moze uzeti maha u trenutku kada se taj događaj zbilja dešava. Pokvarimo ga samom metafizikom, samim mozgom koji i u tome kljucnome trenutku stvara nesto. Nesto sto nije pozeljno nasem pozeljnom trenutku.
Dakle..
Nemoguce je zanemariti nepodosljivu slicnost koncepta nasih zelja unutar mozga i koncepta jednog filma. A i jedno i drugo rijetko kada imaju ikakve veze sa stvarnoscu.
Toliko o utjecaju medija na nasu licnost. I ne samo utjecaja, vec glavnog stvaratelja u procesu socijalizacije jednog covjeka.
Zamislite sada nekoga tko je stvaran uz one grozne filmove iz devedesetih..
hoho..

- 20:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.10.2007.

pomracenog uma

Bio je tada zanimljiv subotnji dan ranog no ne i listopadskog jutra. Neki ljudi bi se mozda i prevarili u procjeni, kazem ljudi jer nisam sigurna mogu li govoriti o bicima neke druge vrste s obzirom da joj ne pripadam, pripadam li? No,no.. Ionako nisam previse ultimativna u svojim recenicama pa nije ni bitno da preciziram gluposti. Dakle, bio je dan. Iako je cak sasvim svejedno za ovu pricu jeli bio dan ili je mozda bila noc, ili pak nesto drugo.. Mozda se netko sluzi drugacijim terminima. Premda je sad vec dosta sumnjiv izraz "netko" u prosloj recenici. Necu definirat pojmove poput 'termina', toliko daleko neidem, no 'netko' je vrijedan kratke diskusije. 'Netko' implicira da to nikako nemoze biti 'nitko', a naprosto bih poludjela kada bi dopustila da itko od vas ovdje pomisli da sam sposobna za takav oblik bezkrupulozne i prvorazredne diskriminacije. Nismo vise u vrticu djecice.
Dakle, toga popodneva uputila sam se na jedno po nicemu, osim po svojem iznimno gadnom mirisu na mrtve bebe, specificno mjesto i sjela na koljena posred prazne prostorije.
Eto.
- 23:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.10.2007.

zblup

"...ako se ikada pronadje formula sviju naših htjenja i hirova, naime, o čemu oni ovise, po kakvim se zapravo zakonima događaju, kako se zapravo rasprostiru, tada će zapravo čovjek odmah prestati htjeti nešto, možda će doista prestati. Kakva je to radost - htjeti nešto prema tablici? Moći ćemo izračunati cijeli svoj život i više nećemo imati što raditi."
-F.M.Dostojevski-

Možda nakon toga slijedi pravi kreativni trenutak.
Ako smo mi zaista samo tablica naših htijenja, koji ovise o nečemu izvan nas, mozda je otkrivanje te tablice upravo ono što nam treba da počnemo djelovati iz sebe, a ne iz okolnosti koja djeluje na nas.
Ako uopće postoji ono što nazivamo "ja".
- 13:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 09.10.2007.

in and off

i come in and then i take off .

my coat
- 00:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.